Uvod

Energija vetra je kinetička energija kretanja vazdušne mase, koja se uz određena tehnička rešenja može pretvoriti u neki drugi oblik energije, odnosno koristan rad, pogodan za praktične potrebe čoveka. Iz ugla savremene energetike, najznačajniji vid upotrebe energije vetra jeste za proizvodnju električne energije, dok tradicionalni načini (za jedrenje, mlevenje žitarica i pumpanje vode) danas najčešće predstavljaju samo turističku atrakciju i retko imaju komercijalni značaj.

Kod proizvodnje električne energije, postoji velika razlika između vetroturbina za individualnu upotrebu u izolovanim sistemima sa baterijskom akumulacijom i vetroparkova koji električnu energiju predaju u elektroenergetski sistem.

Regulativom iz oblasti energetike[1] definisana je "elektrana na vetar kao elektrana koja koristi energiju vetra". Isti akti koriste i pojam "vetroelektrana" za "elektranu na vetar". Pri tome, svaka "elektrana je objekat za proizvodnju električne energije i ima najmanje jedno mesto primopredaje za električnu energiju predatu u sistem". Takođe, u praksi se sreću i nazivi "vetropark" i "farma vetrenjača". Svi ti pojmovi opisuju jednu tehničku celinu koja služi za pretvaranje kinetičke energije vazdušnih masa u električnu energiju. Vetroelektrana se može sastojati od jedne ili više "vetroturbina" raspoređenih na određenom prostoru i na odgovarajući način priključenih na elektroenergetski sistem. Termin koji se često koristi za "vetroturbinu" je i "vetrogenerator", kao i "vetrenjača" ali se u stručnoj literaturi izbegava, zbog terminološkog preklapanja sa već davno poznatim vetrenjačama-mlinovima.

Instalisani kapaciteti vetroelektrana u Evropskoj uniji[2], sa ukupno 169 GW na kraju 2017. godine, prevazilaze instalisanu snagu svih drugih tehnologija za proizvodnju električne energije (nuklearnu, hidroelektrane, termoelektrane na ugalj, solarne elektrane), osim gasnih elektrana. Pri tome proizvodnja energije iz vetra pokriva 11,6% ukupne potrošnje električne energije Evrope. Značajno ispred ostalih zemalja je Danska koja je u 2017. godini proizvela čak 44% električne energije za svoje potrebe iz vetroelektrana, pre svega zahvaljujući prirodnom potencijalu vetra, velikim investicijama u nove tehnologije, kao i zbog oslanjanja na balansno moćan elektroenergetski sistem Nemačke.

U prilog novim investicijama u vetroenergetiku ide i činjenica da cena opreme za vetroelektrane opada iz godine u godinu, dok snaga vetroturbina i efektivno vreme rada sve većih vetroelektrana neprekidno raste. To je dovelo do značajnog pada cene električne energije iz vetra. Prema Izveštaju za 2017. godinu[3], Međunarodne agencije za OIE (IRENA), cena energije iz vetra je u periodu od 2010. do 2016. godine opala za oko 8%, dok je na aukcijama za period od 2020. do 2022. već ugovorena vrednost za neke vetroparkove u rasponu od svega 0,06 do 0,1 $/kWh.

Republika Srbija spada u zemlje kontinentalnog tipa sa prosečnom vetrovitošću. Najveći potencijal je u oblasti košavskog područja, južnog Banata, područja istočne Srbije, istočne strane Kopaonika, područje Zlatibora i Peštera i lokaliteta planinskih prevoja na nadmorskim visinama iznad 800 m[4]. Tehnički iskoristiv potencijal vetra je određen na osnovu postojećih tehničkih mogućnosti elektroenergetskog sistema da ovu energiju preuzme. Dodatne pretpostavke prilikom određivanja potencijala su da maksimalne varijacije proizvodnje električne energije iz energije vetra neće koincidirati sa maksimalnim varijacijama proizvodnje električne energije iz solarnih elektrana i da maksimalna varijacija neće preći 90% ukupnih instalisanih kapaciteta. To znači da je moguće priključiti 500 MW vetroelektrana sa sadašnjom veličinom tercijarne rezerve snage, koja se može obezbediti u termoelektranama i akumulacionim hidroelektranama. Imajući u vidu maksimalne mogućnosti proizvodnje vetroelektrana sa ovolikom instalisanom snagom, može se računati sa njihovim maksimalnim tehnički iskoristivim potencijalom od 1.200 GWh/godišnje (0,103 Mtoe/godišnje).

Vrednost od 500 MW vetroelektrana je usvojena i kao ciljna vrednost za 2020. godinu u Nacionalnom akcionom planu za korišćenje obnovljivih izvora energije[5], i kao maksimalna instalisana snaga svih elektrana na vetar koje mogu steći status povlašćenog proizvođača, odnosno privremenog povlašćenog proizvođača u Srbiji[6]. Ovo ograničenje se u praksi često naziva "kvota za vetar". S obzirom da je do 2016. godine već podneto toliko zahteva za sticanje statusa privremenog povlašćenog proizvođača da je njihova vrednost prevazišla 500 MW, kao i da EPS nezavisno od propisane "kvote" planira izgradnju vetroparka snage oko 70 MW, može se zaključiti da će Srbija do 2020. godine u oblasti energije vetra najverovatnije ostvariti planirani cilj.

Tabela 1: Potencijal energije vetra

Energija vetra

Raspoloživi tehnički potencijal koji se koristi (Mtoe)

Neiskorišćeni raspoloživi tehnički potencijal (Mtoe)

Ukupni raspoloživi tehnički potencijal (Mtoe)

Za proizvodnju električne energije

~0

0,103

0,103

Izvor: Startegija razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine sa projekcijama do 2030. godine[7]

Daljim razvojem elektroenergetskog sistema, zatim prekograničnim umrežavanjem i povezivanjem sa susednim tržištima električne energije, a pogotovo izgradnjom savremenih sistema koji omogućavaju jeftinije i pouzdanije balansiranje elektroenergetskog sistema, tehnički potencijal Srbije za priključenje vetroelektrana će se iz godine u godinu proširivati.

O značaju vetroelektrana za dostizanje nacionalnih ciljeva iz OIE jasno govori i činjenica da je do sredine 2018. godine preko 150 elektrana na bazi drugih tehnologija iz OIE steklo status povlašćenog proizvođača, a ukupno instalisana snaga svih tih elektrana ne premašuje 100 MW. S drge strane, bilo je potrebno svega 9 elektrana na vetar da se dostigne maksimalni kapacitet od 500 MW[8]. Praktično, može se očekivati da će zahvaljujući vetroenergetici, za svega dve godine postojeći kapaciteti povlašćenih proizvođača u Srbiji biti upetostručeni.

Na osnovu iznetog, zaključuje se da će i nakon 2020. kao ciljne godine u oblasti OIE, biti moguća izgradnja novih vetroparkova u Srbiji, a već sada je evidentno veliko interesovanje invostitora za ovom tehnologijom.

Tabela 2: Elektrane na vetar – sa povlašćenim i privremeno povlašćenim statusom (avgust 2018.g)[9]

 

Privremeni status

Povlašćeni status

godina sticanja statusa

broj elektrana

nova instalisana snaga (MW)

broj elektrana

nova instalisana snaga (MW)

2010

0

0

0

0

2011

0

0

0

0

2012

0

0

1

0.5

2013

0

0

0

0

2014

0

0

0

0

2015

4

407

0

0

2016

1

68

1

9.9

2017

0

0

1

6.6

8.2018

0

0

1

8

UKUPNO

5

475

4

25

 


[1] Zakon o energetici ("Službeni glasnik RS", br. 145/2014) i Uredba o uslovima i postupku sticanja statusa povlašćenog proizvođača električne energije, privremenog povlašćenog proizvođača i proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije („Službeni glasnik RS“, broj 56/16, 60/17)