ENERGETSKA EFIKASNOST

Usvajanjem 2013. godine Zakona o efikasnom korišćenju energije(„Službeni glasnik RS”, broj 25/13) u Republici Srbiji su se stvorili uslovi za organizovan način praćenja potrošnje energije, uvođenjem Sistema energetskog menadžmenta; podstakao razvoj tržišta energetskih usluga odnosno rad ESCO kompanija. 
 
Uveo je obavezu da kućni i drugi tehnički uređaji, koji koriste energiju, mogu biti stavljeni na tržište samo ako ispunjavaju uslove eko-dizajna, označavanje nivoa energetske efikasnosti i uspostavio Budžetski fond za unapređenje energetske efikasnosti.
 
 
Sistem energetskih menadžera
 
Sistem energetskog menadžmena je sistem organizovanog upravljanja energijom na način da obveznici sistema energetskog menadžmenta izvršavaju zakonom propisane obaveze sa ciljem da se postigne racionalno korišćenje energije uz što manje troškova.
 
Energetski menadžment, u najopštijem smislu, predstavlja upravljanje parametrima energetskih tokova unutar neke organizacije, počev od procesa proizvodnje i nabavke energenata ili energije, preko procesa transformacije, sve do finalnog korišćenja energije. Pri tome se pod pojmom parametara energetskih tokova podrazumevaju različiti kvantitativni i kvalitativni parametri kojima se može opisati neki od navedenih procesa sa tehničkog, ekonomskog i socijalnog aspekta, kao i sa aspekta životne sredine. Ako se ovako definisano upravljanje energetskim tokovima vrši organizovano, struktuirano, sistematično i trajno, onda u organizaciji postoji uspostavljen sistem energetskog menadžmenta.
 
Sistemi energetskog menadžmenta mogu biti veoma različiti po strukturi, obimu i složenosti, jer postoje velike razlike između samih organizacija, njihovih ciljeva, kao i energetskih tokova kojima one upravljaju. U svakom slučaju, sistem energetskog menadžmenta predstavlja deo ukupnog sistema upravljanja organizacijom i ima određeni okvir, uspostavljenu organizacionu strukturu i odgovornosti unutar nje, definisane aktivnosti, procedure i postupke, kao i potrebne resurse za ostvarivanje unapred postavljenih ciljeva politike u oblasti energetike koju sprovodi rukovodstvo organizacije.
 
Pri uspostavljanju sistema energetskog menadžmenta rukovodstvo organizacije pretpostavlja veći broj ciljeva svoje energetske politike, koji mogu manje ili više da se razlikuju od organizacije do organizacije, što uslovljava koncept sistema. Često je slučaj i da su pretpostavljeni ciljevi međusobno protivrečni. Bez obzira kakva je organizacija u pitanju, u set prioritetnih ciljeva politike rukovodstva organizacije, pored obezbeđenja sigurnog snabdevanja energentima ili energijom, treba da spada i smanjenje potrošnje energije i troškova za energiju, ali uz postizanje ili zadržavanje optimalnog kvaliteta proizvoda i usluga, odnosno parametara komfora u zgradama. Takođe, set obaveznih ciljeva uključuje i smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu usled korišćenja energije, odnosno delatnosti organizacije.
 
Zakon propisuje subjekte sistema energetskog menadžmenta, njihova ovlašćenja i obaveze.
 
Subjekti sistema energetskog menadžmenta su Vlada Republike Srbije, ministarstvo nadležno za poslove energetike, obveznici sistema energetskog menadžmenta, energetski menadžeri i ovlašćeni energetski savetnici.
Obveznici sistema energetskog menadžmenta su:
Privredna društva čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru, ako koriste više energije od količine koju propiše Vlada;
Privredna društva čija je pretežna delatnost u sektoru trgovine i usluga, ako koriste više energije od količine koju propiše Vlada;
Privredna društva čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru, koja ne spadaju u obveznike sistema po prvom kriterijumu, ali poseduju objekte u sektoru trgovine i usluga, pa tako u zbiru koriste više energije od količine koju propiše Vlada;
Organi državne uprave i drugi organi Republike Srbije, organi autonomne pokrajine, organi jedinica lokalne samouprave sa više od 20000 stanovnika, kao i druge javne službe koje koriste objekte u javnoj svojini.
Obveznici sistema energetskog menadžmenta imaju obavezu da realizuju planirani cilj uštede energije koji propisuje Vlada, da dostavljaju godišnji izveštaj o potrošnji energije, da imenuju potreban broj energetskih meandžera i o tome obaveste ministarstvo nadležno za poslove energetike, da donose program i plan energetske efikasnosti, sprovode mere za efikasno korišćenje energije, dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove energetike izveštaje o ostarivanju ciljeva sadržanih u programu i planu energetske efikasnosti, obezbeđuju sprovođenje energetskih pregleda najmanje jednom u pet godina (obveznici sistema iz javnog sektora najmanje jednom u 10 godina) i da preduzimaju druge aktivnosti i mere u skladu sa zakonom.
 
Vlada na predlog ministarstva nadležnog za poslove energetike utvrđuje godišnje planirane ciljeve ušteda energije za obveznike sistema, u skladu sa Akcionim planom, graničnu vrednost potrošnje energije kojom se određuje koja privredna društva su obveznici sistema, kao i obrazac prijave o ostvarenoj potrošnji energije
 
Uredbom o utvrđivanju graničnih vrednosti potrošnje energije obveznika sistema energetskog menadžmenta (Službeni glasnik RS, broj 18/16) Vlada je za graničnu količinu energije za privredne subjekte čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru propisala potrošnju primarne energije od 2500 toe/godišnje (104,67 TJ/godišnje, 29,08 GWh/godišnje). Istom uredbom, Vlada je kao graničnu količinu energije za sve objekte zbirno, ne praveći razliku između pretežne delatnosti privrednih subjekta, propisala vrednost potrošnje primarne energije od 1000 toe/godišnje (41,87 TJ/godišnje ili 11,63 GWh/godišnje). To znači da su u ovom trenutku obveznici sistema energetskog menadžmenta svi privredni subjekti koji troše više od 2500 toe/godišnje primarne energije ili imaju objekte koji u zbiru troše više od 1000 toe/godišnje primarne energije.
 
Naime, na osnovu člana 9. Uredbe o utvrđivanju graničnih vrednosti godišnje potrošnje energije na osnovu kojih se određuje koja privredna društva su obveznici sistema energetskog menadžmenta, godišnjih ciljeva uštede energije i obrasca prijave o ostvarenoj potrošnji energije („Službeni glasnik RS”, broj 18/16), prijavu o godišnjoj potrošnji primarne energije dostavljaju privredna društva koja na najmanje jednoj lokaciji, koja se vodi na posebnoj adresi, imaju objekte za obavljanje delatnosti čija je ostvarena godišnja potrošnja primarne energije veća od:
2.500 toe (104,67 TJ ili 29,08 GWh) godišnje za privredna društva čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru i koja obavljaju delatnosti navedene u sektoru A - F Uredbe o klasifikaciji delatnosti („Službeni glasnik RS”, broj 54/10);
1.000 toe (41,87 TJ ili 11,63 GWh) godišnje za privredna društva čija je pretežna delatnost u sektoru trgovine i usluga i koja obavljaju delatnosti navedene u Sektoru G-N i P-S Uredbe o klasifikaciji delatnosti.
Način utvrđivanja ove potrošnje definisan je Uredbom o utvrđivanju graničnih vrednosti potrošnje energije obveznike sistema energetskog menadžmenta, u vidu obrasca prijave o ostvarenoj potrošnji energije.
 
Obveznici sistema energetskog menadžmenta imaju obavezu da realizuju planirani cilj uštede energije koji propisuje Vlada, da dostavljaju godišnji izveštaj o potrošnji energije, da imenuju potreban broj energetskih menadžera i o tome obaveste ministarstvo nadležno za poslove energetike, da donose program i plan energetske efikasnosti, sprovode mere za efikasno korišćenje energije, dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove energetike izveštaje o ostvarivanju ciljeva sadržanih u programu i planu energetske efikasnosti, obezbeđuju sprovođenje energetskih pregleda najmanje jednom u pet godina (obveznici sistema iz javnog sektora najmanje jednom u 10 godina) i da preduzimaju druge aktivnosti i mere u skladu sa zakonom.
Osnovna obaveza obveznika sistema energetskog menadžmenta je da imenuju potreban broj energetskih menadžera koji su uspešno završili kurs, položili ispit i dobili odgovarajuće licence koje izdaje ministarstvo nadležno za poslove energetike. Obveznici sistema mogu imenovati energetske menadžere iz redova svojih zaposlenih ili angažovanjem po ugovoru.
 
S obzirom da su za obavljanje poslova energetskog menadžmenta za različite vrste obveznika sistema potrebna različita stručna znanja, predviđene su tri vrste obuke energetskih menadžera. Za potrebe predstavnika privrednih subjekata čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru (industrija) predviđa se specijalizovana obuka za energetske menadžere za oblast industrijske energetike, za predstavnike jedinica lokalne samouprave predviđa se specijalizovana obuka za energetske menadžere za oblast opštinske energetike a za privredne subjekte sa pretežnom delatnošću u sektoru trgovine i usluga (zgrade) obuka za energetske menadžere za oblast energetike zgrada. Plan i program obuke definisani su Pravilnikom o načinu sprovođenja i sadržini programa obuke za energetskog menadžera, troškovima pohađanja obuke, kao i bližim uslovima, programu i načinu polaganja ispita za energetskog menadžera (Službeni glasnik RS, broj 12/15). Polaganje ispita i vršenje obuke biće jednoobrazno za celu teritoriju Srbije, a Ministarstvo će izdati odgovarajuću licencu energetskog menadžera licima koja polože stručni ispit.
 
Prema članu 29. Zakona o efikasnom korišćenju energije („Službeni glasnik RS”, broj 25/13), ispit za obavljanje poslova energetskog menadžera može polagati lice koje:
ima najmanje stečeno visoko obrazovanje prvog stepena akademskih studija u oblasti tehničko-tehnoloških nauka u obimu od 180 ESPB (evropski sistem prenosa bodova) i ima potvrdu o završenoj obuci za polaganje ispita za energetskog menadžera, ili
ima stečeno visoko obrazovanje drugog stepena akademskih studija na master akademskim studijama u obrazovno-naučnim oblastima mašinstva, elektrotehnike ili tehnologije.
Organizacija za obuku energetskih menadžera i ovlašćenih energetskih savetnika je Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu iz Beograda.
 
Informacije u vezi sa obukom možete podlegati ovde
 
U subjekte sistema energetskog menadžmenta spadaju i energetski savetnici koji mogu biti pravna i fizička lica upisana u registar ovlašćenih savetnika koji vodi ministarstvo nadležno za poslove energetike. Osnovna funkcija energetskih savetnika je da vrše energetske preglede objekata i postrojenja a sa ciljem da se obveznicima energetskog menadžmenta i energetskim menadžerima omogući specijalizovana stručna podrška tokom prikupljanja podataka, sprovođenja analize energetske efikasnosti objekata , postrojenja i procesa, kao i predlaganja mera za povećanje energetske efikasnosti.
 
Kao i u slučaju energetskih menadžera, predviđeno je i da ovlašćeni energetski savetnici pohađaju šestodnevnu obuku, koja će se završavati polaganjem stručnog ispita. Obuku će organizovati ministarstvo nadležno za poslove energetike, a sprovoditi Mašinski fakultet u Beogradu. Ministarstvo nadležno za poslove energetike će polaznicima koja polože ovaj stručni ispit izdavati odgovarajuću licencu ovlašćenog energetskog savetnika. Pored toga, isto ministarstvo će voditi i registar licenciranih energetskih savetnika.
 
 
ESCO kompanije
 
ESCO privredna društva ili druga pravah lica i preduzetnici pružaju usluge koje za cilj imaju aktivnosti i radnje koje dovode do proverljivog i merljivog ili procenjivog povećanja energetske efikasnosti objekata, tehničkih sistema, proizvodnih procesa, privatnih i javnih usluga, odnosno uštede energije i povećanja ekonomskih efekata.
 
Sklapanjem ugovora o pružanju energetskih usluga između korisnika ovih usluga (bilo koje pravno ili fizičko lice) i izvršioca energetskih usluga, izvršilac garantuje za ostvarenje predviđenih ušteda energije na takav način što sredstva za izvođenje energetskih usluga obezbeđuje, u celosti ili delimično, iz vlastitih izvora ili od trećih lica, a svoje usluge naplaćuje iz ostvarenih  ušteda.
ESCO koncept omogućuje potrošačima energije, koji nisu u mogućnosti da sami finansiraju mere povećanja energetske efikasnosti i koji  možda nemaju ni dovoljno tehničkih znanja da iste sprovedu, da bez dodatnih troškova sprovedu na kvalitetan način mere povećanja energetske efikasnosti, uštede energiju, povećaju svoj standard odnosno povećaju svoju konkurentnost na tržištu.