Pravila konkurencije

Zaštita konkurencije na tržištu Republike Srbije, u cilju ekonomskog napretka i dobrobiti društva, a naročito koristi potrošača, kao i osnivanje, položaj, organizacija i ovlašćenja Komisije za zaštitu konkurencije regulisana je Zakonom o zaštiti konkurencije („Službeni glasnik RS”, br. 51/09 i 95/2013), kao I posrednom primenom Zakona o opštem upravnom postupku ("Sl. list SRJ", br. 33/97 i 31/2001 i "Sl. glasnik RS", br. 30/2010), Zakona o upravnim sporovima ("Sl. glasnik RS", br. 111/2009) i Zakonom o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013 - odluka US, 74/2013 - odluka US i 55/2014).
 
Povredom konkurencije u smislu Zakona o zaštiti konkurencije, smatraju se akti ili radnje učesnika na tržištu koje za cilj ili posledicu imaju ili mogu da imaju značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije.
Povredom konkurencije posebno se smatraju:
  • Restriktivni sporazumi
  • Zloupotreba dominantnog položaja
  • Koncentracija učesnika na tržištu.     
 
Restriktivni sporazumi
 
Restriktivni sporazumi su sporazumi između učesnika na tržištu koji imaju za cilj ili posledicu značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje, konkurencije na teritoriji Republike Srbije.
  
Restriktivni sporazumi mogu biti ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prećutni dogovori, usaglašene prakse, kao i odluke oblika udruživanja učesnika na tržištu, a kojima se naročito:
  • neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cene ili drugi uslovi trgovine;
  • ograničava i kontroliše proizvodnja, tržište, tehnički razvoj ili investicije;
  • primenjuju nejednaki uslovi poslovanja na iste poslove u odnosu na različite učesnike na tržištu, čime se učesnici na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente;
  • uslovljava zaključivanje ugovora ili sporazuma prihvatanjem dodatnih obaveza koje s obzirom na svoju prirodu i trgovačke običaje i praksu nisu u vezi sa predmetom sporazuma;
  • dele tržišta ili izvori nabavki.
Restriktivni sporazumi zabranjeni su i ništavi, osim u slučajevima izuzeća od zabrane u skladu sa zakonom.
Restriktivni sporazumi mogu biti izuzeti od zabrane ukoliko doprinose unapređenju proizvodnje i prometa, odnosno podsticanju tehničkog ili ekonomskog napretka, a potrošačima obezbeđuju pravičan deo koristi pod uslovom da ne nameću učesnicima na tržištu ograničenja koja nisu neophodna za postizanje cilja sporazuma, odnosno da ne isključuju konkurenciju na relevantnom tržištu ili njegovom bitnom delu.
  
 
Zloupotreba dominantnog položaja
 
Dominantan položaj ima učesnik na tržištu koji, zbog svoje tržišne snage, može da posluje na relevantnom tržištu u značajnoj meri nezavisno u odnosu na stvarne ili potencijalne konkurente, kupce, dobavljače ili potrošače.
 
Dva ili više pravno nezavisna učesnika na tržištu mogu da imaju dominantan položaj ako su povezani ekonomskim vezama tako da na relevantnom tržištu zajednički nastupaju ili deluju kao jedan učesnik (kolektivna dominacija).
Teret dokazivanja dominantnog položaja na utvrđenom relevantnom tržištu je na Komisiji za zaštitu konkurencije.
Zloupotreba dominantnog položaja na tržištu zabranjena je Zakonom o zaštiti konkurencije.
Zloupotrebom dominantnog položaja, naročito se smatra:
  • neposredno ili posredno nametanje nepravične kupovne ili prodajne cene ili drugih nepravičnih uslova poslovanja;
  • ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja;
  • primenjivanje nejednakih uslova poslovanja na iste poslove sa različitim učesnicima na tržištu, čime se pojedini učesnici na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente;
  • uslovljavanje zaključenja ugovora time da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora.
 
Koncentracija učesnika na tržištu
 
Koncentracija učesnika na tržištu nastaje u slučaju:
  • spajanja i drugih statusnih promena u kojima dolazi do pripajanja učesnika na tržištu u smislu zakona kojim se uređuje položaj privrednih društava;
  • sticanja od strane jednog ili više učesnika na tržištu, neposredne ili posredne kontrole nad drugim učesnikom na tržištu ili više učesnika na tržištu, ili delom, odnosno delovima drugih učesnika na tržištu, koji mogu predstavljati samostalnu poslovnu celinu;
  • zajedničkog ulaganja od strane dva ili više učesnika na tržištu u cilju stvaranja novog učesnika na tržištu ili sticanja zajedničke kontrole nad postojećim učesnikom na tržištu, koji posluje na dugoročnoj osnovi i ima sve funkcije nezavisnog učesnika na tržištu.
Jednom koncentracijom smatra se dve ili više transakcija između istih učesnika na tržištu, izvršenih u vremenskom periodu kraćem od dve godine, pri čemu se kao vreme njenog nastanka uzima dan izvršenja poslednje transakcije.
 
Koncentracije učesnika na tržištu su dozvoljene, osim ako bi značajno ograničile, narušile ili sprečile konkurenciju na tržištu Republike Srbije ili njegovom delu, a naročito ako bi to ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje bilo rezultat stvaranja ili jačanja dominantnog položaja.
 
Dozvoljenost koncentracije učesnika na tržištu se utvrđuje u odnosu na strukturu relevantnog tržišta, stvarne i potencijalne konkurente, položaj na tržištu učesnika u koncentraciji i njihovu ekonomsku i finansijsku moć, mogućnosti izbora dobavljača i korisnika, pravne i druge prepreke za ulazak na relevantno tržište, nivo konkurentnosti učesnika u koncentraciji, trendove ponude i potražnje relevantne robe odnosno usluga, trendove tehničkog i ekonomskog razvoja kao i interese potrošača.
 
 
Komisija za zaštitu konkurencije
 
Komisija za zaštitu konkurencije osnovana je Zakonom o zaštiti konkurencije („Službeni glasnik RS”, br. 79/05), kao nezavisna i samostalna organizacija koja vrši javna ovlašćenja u skladu sa zakonom. Komisija ima status pravnog lica. Komisija za svoj rad odgovara Narodnoj skupštini Republike Srbije kojoj podnosi godišnji izveštaj o radu.
 
Oblast zaštite konkurencije na tržištu Republike Srbije, kao i osnivanje, položaj, organizacija i ovlašćenja Komisije za zaštitu konkurencije, uređena je Zakonom o zaštiti konkurencije („Službeni glasnik RS”, br. 51/09 i 95/2013). Pored navedenog zakona, oblast zaštite konkurencije regulisana je i nizom uredbi koje je donela Vlada Republike Srbije. Komisija takođe ima obavezu, da u skladu sa članom 73. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, na odgovarajući način primeni i kriterijume koji proizlaze iz pravila kojima se reguliše konkurencija na tržištu u Evropskoj uniji.
 
 
Komisija je nadležna, saglasno Zakonu o zaštiti konkurencije, da:
  • rešava o pravima i obavezama učesnika na tržištu u skladu sa Zakonom;
  • određuje upravne mere u skladu sa Zakonom;
  • učestvuje u izradi propisa koji se donose u oblasti zaštite konkurencije;
  • predlaže Vladi donošenje propisa za sprovođenje Zakona;
  • donosi uputstva i smernice za sprovođenje Zakona;
  • prati i analizira uslove konkurencije na pojedinačnim tržištima i u pojedinim sektorima;
  • daje mišljenja nadležnim organima na predloge propisa, kao i na važeće propise koji imaju uticaj na konkurenciju na tržištu;
  • daje mišljenja u vezi sa primenom propisa u oblasti zaštite konkurencije;
  • ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti zaštite konkurencije radi izvršavanja međunarodnih obaveza u ovoj oblasti i prikuplja informacije o zaštiti konkurencije u drugim državama;
  • sarađuje sa državnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, radi obezbeđenja uslova za primenu Zakona i drugih propisa kojima se uređuju pitanja od značaja za zaštitu konkurencije;
  • preduzima aktivnosti na razvijanju svesti o potrebi zaštite konkurencije;
  • vodi evidenciju o prijavljenim sporazumima, o učesnicima koji imaju dominantan položaj na tržištu, kao i o koncentracijama, u skladu sa Zakonom; 
  • organizuje, preduzima i kontroliše sprovođenje mera kojima se obezbeđuje zaštita konkurencije.
 
Konkurencija u oblasti energetike
 
Ugovor o formiranju Energetske zajednice zemalja jugoistočne Evrope potpisale su, 25. oktobra 2005. godine u Atini, predstavnici Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Bugarske, Rumunije, Albanije i privremena misija UN za Kosovo, čime je definisano tržište električne energije i prirodnog gasa. Takođe, stvoren je jedinstven, stabilan i regulatorni okvir za prekograničnu trgovinu energijom jer su zemlje potpisnice prihvatile važeća opšta pravila u oblasti energije koja se odnose i na zaštitu životne sredine i konkurenciju. Cilj Energetske zajednice je investiranje, ekonomski razvoj, sigurnost snabdijevanja i socijalna stabilnost. Energetska zajednica ovog dela Evrope obuhvata tržište od oko 150 miliona ljudi u koji će, u narednih 15 godina, biti uloženo više od 21 milijarde evra. Kada se Energetska zajednica jugoistočne Evrope (ECSEE) i formalno priključi EU biće stvorena treća najveća energetska zajednica posle OPEK i IAEA.
 
Kroz potpisivanje Sporazuma o formiranju Energetske zajednice, Srbija se obavezala na primenu regulatornog okvira i određenih direktiva iz oblasti energetike, odnosno električne energije, gasa, obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti, kao i životne sredine i konkurentnosti.
 
EU je donela treći paket propisa o unutrašnjem tržištu energije koji je stupio na snagu u martu 2011. godine i to: Direktivu 2009/72 u julu 2009 koja se odnosi na zajednička pravila za unutrašnje tržište električne energije kojom se nadomešćuje, odnosno poništava direktiva 2003/54, Uredbu 714/2009/ES o uslovima za pristup mreži za prekogranične razmene električne energije kojom se ukida Uredba 1228/2003/ES, Uredbu br. 715/2009 o uslovima za pristup transportnim mrežama prirodnog gasa, na osnovu koje prestaje da važi Uredba br. 1775/2005, Direktivu 2009/73/EZ o zajedničkim pravilima za unutrašnje tržište prirodnog gasa, kojom se ukida Uputstvo 2003/55/EZ, Uredbu o merama zaštite sigurnosti snabdevanja gasom, na osnovu koje prestaje da važi Uputstvo br.2004/67/EZ, Direktiva 2009/28/EK o promovisanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora i izmeni i dopuni i potom poništenju Direktiva 2001/77/EC i 2003/30/ES. Cilj trećeg paketa je otklanjanje uočenih sistemskih problema u funkcionisanju tržišta električne energije i prirodnog gasa, pre svega koncentracije tržišta i tržišne moći, vertikalnog zatvaranja, nedovoljne integracije tržišta, nedostatka transparentnosti tržišta i dr. Glavni elementi „trećeg paketa“ su stroži uslovi za razdvajanje operatora prenosnih sistema, značajno jačanje ovlašćenja i funkcionalne i finansijske nezavisnosti regulatornih tela, unapređenje koordinacije operatora prenosnih sistema (posebno u oblasti planiranja investicija), poboljšano funkcionisanje velikoprodajnog tržišta energije i unapređenje zaštite potrošača električne energije i prirodnog gasa. Odlukom Ministarskog saveta Energetske zajednice od 7. oktobra 2011. godine (D/2011/02/MS-EnZ) utvrđena je obaveza za Republiku Srbiju da implementira navedene propise („treći paket“) do 1. januara 2015. godine.
 
Donošenjem Zakona o energetici 2011. godine („Službeni glasnik RS”, br. 57/11, 93/12 i 124/12) nastavljena je reforma energetskog sektora i u potpunosti je implementiran drugi paket propisa EU i započeta implementacija trećeg paketa.
 
Donošenjem novog Zakona o energetici 2014. godine ("Sl. glasnik RS", br. 145/2014) preuzimaju se odredbe trećeg energetskog paketa, čime će se, u funkciji ostvarivanja rokova definisanih Nacionalnim programom za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (2013-2016), kao i obaveza koje slede iz (potvrđenog međunarodnog) Ugovora o osnivanju Energetske zajednice (Službeni glasnik RS broj 62, 19 jul 2006) stvoriti uslovi za:
  • sigurno, kvalitetno i pouzdano snabdevanje električnom energijom i prirodnim gasom,
  • uravnoteženi razvoj sektora u cilju obezbeđivanja potrebnih količina energije za zadovoljavanje potreba kupaca energije,
  • podsticanje konkurentnosti na tržištu na načelima nediskriminacije,
  • efektivan nadzor tržišnih delatnosti i prirodnih monopola (prenos, distribucija) kroz proširenje ovlašćenja nezavisnog regulatornog tela (Agencije za energetiku) i jačanje njegove funkcionalne i finansijske nezavisnosti,
  • razvoj energetske infrastrukture i uvođenje savremenih tehnologija i stvaranja transparentnih, atraktivnih i stabilnih uslova za ulaganja u izgradnju, rekonstrukciju i modernizaciju energetskih objekata,
  • zaštitu kupaca i
  • korišćenje obnovljivih izvora energije.
Treći energetski paket donosi velike promene u reformskom smislu i njegova implementacija  podrazumeva rešavanje prethodnih pitanja i izmenu većeg broja propisa u Republici Srbiji, a koji su preduslov da se odredbe ovog zakona primene.
 
Kada je u pitanju operator prenosnog sistema električne energije, odnosno operator transportnog sistema prirodnog gasa zahtev direktiva je da operator prenosnog, odnosno transportnog sistema bude i vlasnik svog sistema odnosno mreže. Polazeći od Zakona o javnoj svojini mreže su opšte dobro i u javnoj svojini Republike Srbije. Da bi se ispunio taj zahtev iz direktiva bilo je potrebno da se Zakonom o energetici uspostavi pravo svojine na prenosnoj elektroenergetskoj i distributivnoj elektroenergetskoj mreži, kao i na mreži za transport i distribuciju prirodnog gasa.
 
Kad su u pitanju odredbe oko razdvajanja koje se odnose na operatora prenosnog sistema iz Direktive 2009/72, Republika Srbija je ispunila jedan uslov  osnivanjem JP EMS - operator prenosnog sistema, ali potrebno je da se postupak razdvajanja završi do kraja odnosno da se izvrši razdvajanje vlasničkih od upravljačkih prava, što praktično znači da se mora obezbediti da dva odvojena javna tela budu nadležna nad delatnošću prenosa sa jedne strane i delatnostima proizvodnje i snabdevanja električnom energijom, sa druge strane, kao i da se obezbedi da kontrolu nad tim telima ne može vršiti isti državni organ.
 
Takođe, kad su u pitanju odredbe oko razdvajanja koje se odnose na operatora transportnog sistema prirodnog gasa Zakonom o energetici su pored modela vlasnički razdvojenog operatora sistema, u skladu sa Direktivom 2009/73, predviđeni i model nezavisnog operatora sistema i nezavisnog operatora transporta ali samo za slučaj kada je transportni sistem na dan 6. oktobra 2011. pripadao vertikalno integrisanom preduzeću. Takođe, i zahtev Direktive 2009/73 je da se mora obezbediti da dva odvojena javna tela budu nadležna nad delatnošću transporta sa jedne strane i delatnostima proizvodnje i snabdevanja prirodnim gasom, sa druge strane, kao i da se obezbedi da kontrolu nad tim telima ne može vršiti isti državni organ.
 
 
Regulativa Energetske zajednice o konkurenciji u oblasti energetike
  • Članovi 18. i 19. Ugovora o osnivanju Energetske zajednice
  • Aneks 3 Ugovora o osnivanju Energetske zajednice
Ugovor o osnivanju energetske zajednice (Glava IV – članovi 18 i 19) reguliše oblast konkurencije (Acquis o konkurenciji). Navedenim članovima Ugovora se propisuju sledeće radnje odnosno akti koji se smatraju nespojivim sa zajedničkim tržištem i ispravnom primenom Ugovora, u meri u kojoj mogu uticati na trgovinu mrežnom energijom, te su stoga zabranjeni:
  • svi sporazumi između privrednih društava, odluke udruženja privrednih subjekata i dogovorne prakse udruživanja koje mogu da nanose štetu trgovini između država članica i koji kao svoj cilj ili posledicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije unutar zajedničkog tržišta;
  • zloupotreba dominantne pozicije jednog ili više privrednih društava na tržištu između ugovornih strana, u celini ili na njegovom znatnom delu;
  • bilo kakva javna pomoć koja narušava ili preti da naruši konkurenciju favorizujući određena privredna društva ili određene energetske resurse.
Naročito su zabranjeni, pa samim tim i ništavi, sporazumi između preduzeća, odluke udruženja preduzeća i dogovorna praksa udruživanja koja može da nanosi štetu trgovini između država članica a koji:
  • neposredno ili posredno utvrđuju kupovne i prodajne cene ili druge uslove razmene,
  • ograničavaju ili kontrolišu proizvodnju, plasman, tehnički razvoj ili investicije,
  • dele tržište ili izvore snabdevanja,
  • primenjuju nejednake uslove na iste poslove sa različitim poslovnim partnerima, stavljajući ih na taj način u nejednak konkurentski položaj, i
  • uslovljavaju sklapanje ugovora prihvatanjem dodatnih obaveza, koje po svojoj prirodi i trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora.
Prethodno navedena pravila odnosno restrikcije se ne primenjuju na sporazume ili grupe sporazuma između preduzeća, koji doprinose unapređenju proizvodnje ili distribucije robe ili koji podstiču tehnički ili ekonomski razvoj, a koji istovremeno potrošačima omogućavaju pravično učešće u tako ostvarenim pogodnostima, i koji ne nameću preduzećima ograničenja koja su nespojiva sa ostvarenjem tih ciljeva i ne daju mogućnost preduzećima da isključe konkurenciju u pogledu bitnog dela proizvodnje.
 
Takođe, nije u skladu sa zajedničkim tržištem i zabranjena je svaka zloupotreba u korišćenju dominantnog položaja na zajedničkom tržištu ili na njegovom bitnom delu, od strane jednog ili više preduzeća, ako bi to moglo štetno uticati na trgovinu između država članica. Pod takvim zloupotrebama dominantnog položaja naročito se smatra:
  • neposredno ili posredno nametanje neodgovarajuće kupovne ili prodajne cene ili ostalih uslova razmene;
  • ograničavanje proizvodnje, plasmana ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;
  • primenjivanje nejednakih uslova na iste poslove sa različitim poslovnim partnerima, stavljajući ih na taj način u lošiji konkurentski položaj,
  • uslovljavaju zaključenja ugovora prihvatanjem dodatnih obaveza, koje po svojoj prirodi i prema trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora.
Bilo koji postupak suprotan navedenim pravilima se procenjuje na osnovu kriterijuma koji proizilaze iz primene pravila utvrđenih članovima 81, 82 i 87 Ugovora o osnivanju evropske zajednice (koji predstavljaju Aneks 3 Ugovora o osnivanju energetske zajednice).
 
U pogledu javnih preduzeća i preduzeća kojima su dodeljena isključiva ili posebna prava, svaka ugovorna strana dužna je da obezbedi da se u roku od 6 meseci od dana stupanja ugovora na snagu ispoštuju načela Ugovora o osnivanju Evropske zajednice, odnosno odredaba Aneksa 3 Ugovora o osnivanju energetske zajednice. Na preduzeća kojima je povereno vršenje usluga od opšteg ekonomskog interesa ili koja imaju karakter finansijskog monopola takođe se primenjuju navedena pravila o konkurenciji, pod uslovom da to ne sprečava izvršavanje zadataka i funkcija koji su im povereni.
 
Novije izmene u zakonskoj regulativi u oblasti energetike I njeno usklađivanje sa međunarodnim propisima i standardima su uticali na povećanje broja energetskih subjekata na tržištu električne energije i prirodnog gasa što će dovesti do veće konkurencije i uspešnijeg funkcionisanja tržišta. Naime, potpunim otvaranjem tržišta električne energije i prirodnog gasa od 1. januara 2015. godine stvara se mogućnost pojave novih energetskih subjekata na tržištu, pre svega snabdevača čime će se podstaći konkurentnost na tržištu električne energije i prirodnog gasa, a kupcima omogućiti slobodan izbor snabdevača u zavisnosti od ponuđenih uslova. Prema podacima Agencije za energetiku trenutno ima preko 80 licenciranih snabdevača električnom energijom i 33 snabdevača prirodnim gasom. Polazeći od toga da zakon daje osnov da se i strana pravna lica mogu licencirati za obavljanje delatnosti snabdevanja električnom energijom na veliko očekuje se pojava i više stranih energetskih kompanija koje će se baviti snabdevanjem električnom energijom na veliko na tržištu Republike Srbije.
 
Pravo kupca na slobodan izbor snabdevača omogućava kupcu da bira snabdevača koji nudi najpovoljnije uslove odnosno povoljniju cenu snabdevanja, zatim svaki snabdevač može da se javi na tender za izbor garantovanog snabdevača, stranim pravnim licima je omogućeno da se bave snabdevanjem na veliko električnom energijom u Republici Srbiji bez obaveze osnivanja privrednog subjekta u RS ako ispuni zakonske uslove. Time su stvoreni uslovi za implementaciju i dalji razvoj organizovanog tržišta električne energije, u skladu sa najboljom evropskom praksom i tekućim aktivnostima na uspostavljanju jedinstvenog internog tržišta električne energije u Evropskoj Uniji, kao i za obezbeđivanje neophodne likvidnosti organizovanog tržišta električne energije, kako bi napred opisani benefiti mogli biti iskorišćeni u svom punom potencijalu, a u cilju jačanja tržišne konkurencije.