Uvod

Energija vodotokova predstavlja indirektan oblik manifestacije sunčeve energije, s obzirom da je Sunce pokretač svih meteoroloških procesa na Zemlji. Po ugledu na vodenice-mlinove odavno su razvijene hidroelektrane kao postrojenja koja potencijalnu energiju pokretne vodene mase pretvaraju u električnu energiju. Praktično, hidroelektrane su najstariji obnovljivi izvori električne energije.

Slika 1. - Jedna od najstarijih hidroelktrana na Balkanu (1911.) - MHE Moravica u Ivanjici

U praksi se često sreće podela hidroelektrana po instalisanoj snazi na velike hidroelektrane i male hidroelektrane. Nema strogo definisane granice, ali je obično postavljena u rasponu između 10 MW i 30 MW. Mnogi autori dalje razvrstavaju male hidroelektrane na mikro hidroelektrane (najčešće se misli na hidroelektrane snage da 100 kW), zatim minihidroelektrane (od 100 kW do 1 MW) i male hidroelektrane u preostalom rasponu do granice sa velikim hidroelektranama.

U strateškim i regulatornim aktima Republike Srbije iz oblasti energetike nema precizne podele (definicije) malih i velikih hidroelektrana. U strateškim dokumentima se pominju male hidroelektrane[1], bez definicije, dok se u Zakonu o energetici[2] navodi isključivo pojam "hidroelektrana". Zakonom o energetici i podzakonskim aktima[3] kojima se bliže uređuju mere podsticaja za obnovljive izvore energije definisana je granična snaga za hidroelketrane do koje se može steći status povlašćenog proizvođača električne energije i ona iznosi 30 MW, dok je sama hidroelektrana definisana kao "elektrana koja energiju prirodnog vodotoka pretvara u električnu energiju".

Radi procene hidrološkog potencijala vodotokova Srbije, još 1987. godine urađen je Katastar malih hidroelektrana koji je dao prikaz svih lokacija povoljnih za izgradnju hidroelektrana u rasponu snaga od 100 kW do 10 MW. Katastar nikada nije zaživeo kao zakonom ili planskim dokumentima obavezujući akt, ali je često služio kao smernica gde se mogu graditi male hidroelektrane, kao i za preliminarnu procenu kapaciteta planiranih projekata. Međutim, u poslednjih 30 godina znatno je izmenjena situacija na terenu. Mnoge potencijalno povoljne lokacije za izgradnju hidroelektrana su već iskorišćene ili iz nekih drugih razloga više nisu na raspolaganju za izgradnju. Imajući to u vidu, Ministarstvo rudarstva i energetike je započelo izradu novog katastra malih hidroelektrana, a završetak tog projekta se očekuje 2019. godine.

Prema Strategiji razvoja energetike[4] ukupan teoretski raspoloživ hidroenergetski potencijal voda koje otiču vodotocima na teritoriji Republike Srbije iznosi oko 25 000 GWh/god. Najveći deo hidropotencijala (preko 70 %) koncentrisan je samo na nekoliko vodotoka sa potencijalom iznad 1 000 GWh/god: Dunav, Drina, Velika Morava, Lim i Ibar. Sa druge strane, na više reka u Republici Srbiji hidroenergetski potencijal će moći samo delimično da se iskoristi, zbog prioritetnosti vodoprivrednog korišćenja voda, jer su neke reke planirane kao izvorišta regionalnih vodovodnih sistema: Toplica, Crni Timok, Rasina, Studenica, Veliki Rzav, Mlava, Lepenac, itd. Tehnički iskoristiv potencijal u Republici Srbiji iznosi oko 19,5 TWh/god, od čega je oko 17,7 TWh/god na objektima većim od 10 MW. Do sada je izgrađeno 16 velikih hidroelektrana i one proizvode prosečno oko 10,5 TWh godišnje. Ukupni tehnički potencijal hidroelektrana snage do 10 MW se procenjuje na oko 1 800 GWh godišnje.

Tabela 1: Hidropotencijal Srbije

Hidroenergija

Raspoloživi tehnički potencijal koji se koristi (Mtoe)

Neiskorišćeni raspoloživi tehnički potencijal (Mtoe)

Ukupni raspoloživi tehnički potencijal (Mtoe)

Ukupno HIDROENERGIJA

0,909

0,770

1,679

Za kapacitete do 10 MW

0,004

0,151

0,155

Za kapacitete od 10 MW do 30 MW

0,020

0,102

0,122

Za kapacitete preko 30 MW

0,885

0,517

1,402

Izvor: Startegija razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine sa projekcijama do 2030. godine[5]

Od 2010. godine, kada su u Srbiji počele da se primenjuju podsticajne mere za proizvođače električne energije koji koriste obnovljive izvore, izgradnja malih hidroelektrana kontinuirano teče sa prosečnim rastom od oko 12 elektrana godišnje, za razliku od svih drugih tehnologija koje su imale periode bez investicija i periode intenzivnog interesovanja investitora.

Tabela 2: Hidroelektrane – sa povlašćenim i privremeno povlašćenim statusom (septembar 2018.g)[6]

 

Privremeni status

Povlašćeni status

godina sticanja statusa

broj elektrana

nova instalisana snaga (MW)

broj elektrana

nova instalisana snaga (MW)

2010

0

0

12

3.33

2011

0

0

4

2.09

2012

0

0

5

3.08

2013

0

0

12

15.34

2014

0

0

13

10.84

2015

0

0

8

3.78

2016

4

2.70

11

5.11

2017

3

3.09

21

10.02

8.2018

16

13.20

14

9.31

UKUPNO

23

18.99

100

62.90

Proizvodnja iz hidroelektrana predstavlja okosnicu doprinosa u udelu obnovljivih izvora energije za sektor električne energije. Svake godine, sa manjim ili većim odstupanjima, velike i male hidroelektrane proizvedu oko 30% ukupne električne energije Srbije.

Visoko razvijene zemlje sveta su gotovo u potpunosti iskoristile svoj hidropotencijal. Prema Globalnom izveštaju za OIE za 2018. godinu[7], u 2017. godini apsolutni lider u izgradnji novih hidroelektrana je bila Kina sa 40% udela u kapacitetu svih novih hidroelektrana, a prate je Brazil, Indija, Angola i Turska. Na kraju 2017. godine ukupno instalisani kapaciteti za proizvodnju električne energije u celom svetu su iznosili oko 2 200 GW, a od toga preko 50 % su kapaciteti u hidrolektranama. U proizvodnji električne energije svi obnovljivi izvori zajedno su učestvovali sa nešto manje od 27 %, a samo hidroelektrane sa više od 16 % ukupne svetske proizvodnje.

Hidroelektrane imaju veoma važnu ulogu u akumulaciji energije. S obzirom na veličinu njihovih ukupnih kapaciteta i prirodu (obnovljivi izvor energije), ova postrojenja ostaće veoma značajna za rad elektroenergetskih sistema širom sveta. Mogućnost da proizvode energiju kada je to potrebno i privremeno obustave rad u periodu dana kada drugi izvori (npr. solarne i vetroelektrane) rade punom snagom, daje dodatni značaj ovoj tehnologiji. Posebno su važni sistemi koji omogućavaju prepumpavanje vode iz akumulacionog jezera nižeg potencijala u jezero veće nadmorske visine - reverzibilne hidroelektrane. U celom svetu ovakva rešenja privlače sve veću pažnju. Ima primera gde u kombinaciji sa recimo energijom vetra, reverzibilne hidroelektrane čine ključne izvor energije u izolovanim elektroenergetskim sistemima.

Program ostvarivanja Strategije razvoja energetike Republike Srbije[8], najavljuje izgradnju dve reverzibilne hidroelektrane, RHE Bistrica - 680 MW i RHE Đerdap 3 - 600 MW. Njihovom izgradljom značajno bi se povećale mogućnosti za prijem veće količine električne energije iz solarnih i vetroelektrana u energetski sistem.



[1] Strategija razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine sa projekcijama do 2030. godine („Službeni glasnik RS“, broj 101/2015), Uredba o utvrđivanju programa ostavrivanja strategije razvoja energetike za period od 2017 do 2023 („Službeni glasnik RS“, broj 104/2017) i Nacionalni akcioni plan za korišćenje obnovljivih izvora energije (NAPOIE) („Službeni glasnik RS“, broj 53/2013)

[2] Zakon o energetici ("Službeni glasnik RS", br. 145/2014)

[3] Uredbe: Uredba o uslovima i postupku sticanja statusa povlašćenog proizvođača električne energije, privremenog povlašćenog proizvođača i proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije („Službeni glasnik RS“, broj 56/16, 60/17) i Uredba o podsticajnim merama za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i iz visokoefikasne kombinovane proizvodnje električne i toplotne energije („Službeni glasnik RS“, broj 56/16, 60/17)