Uvod

Biomasa je biorazgradivi deo proizvoda, otpada i ostataka biološkog porekla iz poljoprivrede (uključujući biljne i životinjske materije), šumarstva i povezanih industrija, kao i biorazgradivi deo industrijskog i komunalnog otpada1.

Republika Srbija spada u zemlje koje imaju značajan potencijal biomase, i sa aspekta biološke raznolikosti, a i rasprostranjenosti. Studije i analize pokazuju da je biomasa najznačajniji potencijal obnovljivih izvora energije u Srbiji. Procenjuje se na 3,448 Mtoe godišnje, od čega je 48% poljoprivredna a 44% drvna biomasa2. Drvna biomasa je najzastupljenija u planinskim predelima centralne Srbije i njen stepen trenutnog korišćenja je vrlo visok (preko 70%). Precenjen potencijal poljoprivredne biomase od ostataka poljoprivrednih kultura, ostataka u voćarstvu, vinogradarstvu i preradi voća je 1,67 Mtoe godišnje. Poljoprivredna biomase je najzastupljenija na severu Srbije. Međutim, i pored velike rasprostranjenosti njen potentecijal se koristi u zanemarljivom procentu (manje od 2%).

Tabela 1: Detaljna struktura potencijala biomase
 

Biomasa
 
Raspoloživi tehnički potencijal koji se koristi

(Mtoe)

 
Neiskorišćeni raspoloživi tehnički potencijal (Mtoe)
 
Ukupni raspoloživi tehnički potencijal (Mtoe)
 
Poljoprivredna biomasa
 
0,033
 
1,637
 
1,67
 
Ostaci od poljoprivrednih kultura
 
0,033
 
0,99
 
1,023
 
Ostaci u voćarstvu, vinogradarstvu i preradi voća
 
-
 
0,605
 
0,605
 
Tečni stajnjak
 
-
 
0,042
 
0,042
 
Drvna (šumska) biomasa
 
1,021
 
0,509
 
1,53
 
Energetski zasadi
 
-
 
-
 
nije dostupno
 
Biorazgradivi otpad
 
0
 
0,248
 
0,248
 
Biorazgradivi komunalni otpad
 
0
 
0,205
 
0,205
 
Biorazgradivi otpad (osim komunalnog)
 
0
 
0,043
 
0,043
 
Ukupno:
 
1,054
 
2,394
 
3,448
 

Izvor: Startegija razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine sa projekcijama do 2030. godine

Potencijal primarnog biorazgradivog otpada procenjen je na 205 hiljada toe, komunalni i otpadna jestiva ulja i otpad životinjskog porekla procenjen je u ukupnoj količini od 0,043 miliona toe godišnje. Energetski potencijal biorazgradivog komunalnog otpada se za sada ne iskorišćava.

Srbija ima značajan potencijal za proizvodnju biogoriva, međutim detaljna studija koja uzima u obzir i kriterijume održivosti u skladu sa Direktivom o obnovljivim izvorima energije3nije rađena od poslednje izmene Direktive. Bioetanol je etanol koji se proizvodi od biomase ili biorazgradivog dela biorazgradivog otpada/ostataka. Najčešće se može proizvoditi od šećernih kultura, skroba (npr. kukuruz) ili celuloze (drvni materijali), kao i od raznih biorazgradivih otpadnih materijala. Zbog složenosti proizvodnje i upotrebe, znatno praktičnija je upotreba biodizela. Biodizel se može proizvoditi od uljarica, kao što su suncokret, soja i uljana repica. Takođe, proizvodnja biodizela je moguća iz otpadnih jestivih ulja. U Srbiji se godišnje može sakupiti oko 10.000 tona otpadnih jestivih ulja pogodnih za proizvodnju biodizela.

U južnim, jugozapadnim, jugostočnim i istočnim prostorima Republike Srbije, čitavi gradovi i naselja kao osnovni energent za grejanje koriste ogrevno drvo. Koristi se dominantno na tradicionalan način, upotrebom uređaja za sagorevanje starih i preko 20-30 godina. Česta je i upotreba drveta sa velikim procentom vlage. Međutim poslednjih nekoliko godina sve više se koriste visekoefikasni, novi uređaji za grejanje, a za gorivo se sve više upotrebljava suvo drvo ili peleti i briketi. Za unapređenje ove oblasti od izuzetnog značaja će biti uvođenje obavezujućih standarda o kvalitetu čvrste biomase kao energenta.

Najveći broj proizvođača ogrevnog drveta, drvnih briketa i peleta nalazi se u jugozapadnoj i zapadnoj Srbiji, a manji broj u južnoj, istočnoj i centralnoj.

Proizvodnjom drvne biomase i ogrevnog drveta bave se JP Srbijašume i JP Vojvodinašume, kao i pet nacionalnih parkova i u velikom broju manja privatna gazdinstava/preduzetnici koji poseduju šume.

Proizvodnjom drvne sečke bavi se desetak preduzeća, a proizvodnjom drvnih briketa oko 30, od kojih većina koristi piljevinu i ostatatke iz drvnoprerađivačke industrije.

Procenjuje se4da su ukupno instalisani kapaciteti aktivnih proizvođača peleta i briketa u Srbiji na kraju 2017. godine iznosili oko 550.000 tona, a proizvodnja je dostigla nivo od 300.000 tona, što je odgovaralo iskorišćenju kapaciteta od oko 55 odsto. Najveće količine drvnih peleta u Srbiji proizvode se iz višemetarske oblovine, ogrevnog drveta i okoraka iz pilana. Ukupna potrošnja biomase za proizvodnju drvnih peleta u Srbiji je izosila je oko 600.000 kubnih metara.

Po veličini instalisanih kapaciteta za proizvodnju peleta i briketa, Srbija je lider u regionu Zapadnog Balkana. Međutim, kada je u pitanju proizvodnja, Srbija se nalazi na trećem mestu iza Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što ukazuje na veliki procenat neuposlenosti postojećih kapaciteta, ali i na potencijal za brz rast proizvodnje uz bolju organizovanost tržišta biomasom.

Povećanje potražnje drvnih peleta na domaćem tržištu u poslednjih nekoliko godina je uzrokovalo rast cene peleta na domaćem tržištu, kao i pad izvoza. Do pre pet godina domaći prozvođači peleta izvozili su 85-90 odsto svoje proizvodnje, dok je u 2016. godini udeo izvoza iznosio manje od 30% ostvarene proizvodnje5.



Tabela 2: Izvoz drvne biomase
 

Izvoz
 

2012
 

2013
 

2014
 

2015
 

2016
 

2017
 

9M2018
 

Pelet (kg)
 

52,969,859
 

103,039,206
 

104,468,028
 

103,094,332
 

113,117,221
 

86,036,935
 

86,730,165
 

Pelet (USD)
 

9,999,032
 

21,748,093
 

21,557,936
 

15,587,941
 

16,805,786
 

14,880,991
 

14,980,515
 

Ogrevno drvo (M3)
 

45,698
 

39,100
 

32,820
 

61,769
 

50,003
 

41,454
 

23,747
 

Ogrevno drvo (USD)
 

2,284,894
 

2,150,494
 

2,166,151
 

3,024,216
 

2,315,388
 

2,083,560
 

1,327,214
 

Briket (kg)
 

96,510
 

11,595,123
 

14,759,538
 

9,864,992
 

6,974,977
 

7,670,264.00
 

8,138,468
 

Briket (USD)
 

12,614
 

1,588,055
 

1,944,652
 

1,113,037
 

719,725
 

960,075.99
 

1,064,421
 

Ukupno Izvoz (USD)
 

12,296,540
 

25,486,642
 

25,668,739
 

19,725,194
 

19,840,899
 

17,924,627
 

17,372,150
 

Izvor: PKS


Tabela 3: Uvoz drvne biomase
 

Uvoz
 
2012
 
2013
 
2014
 
2015
 
2016
 
2017
 
9M2018.
 
Pelet (kg)
 
3,995,396
 
2,876,582
 
2,538,947
 
7,185,428
 
19,559,487
 
68,885,728
 
24,674,616
 
Pelet (USD)
 
699,990
 
507,375
 
416,559
 
825,132
 
2,339,919
 
9,513,033
 
3,686,145
 
Ogrevno drvo (M3)
 
7,013
 
19,077
 
25,884
 
21,942
 
5,390.00
 
7,014
 
2,492
 
Ogrevno drvo (USD)
 
207,047
 
482,061
 
751,020
 
550,415
 
238,384
 
500,127
 
127,052
 
Briket (kg)
 
96,080
 
200,355
 
287,666
 
2,303,181
 
3,386,072
 
9,543,087
 
2,031,819
 
Briket (USD)
 
11,537
 
47,279
 
119,722
 
334,692
 
341,502
 
1,129,936
 
311,216
 
Ukupno uvoz (USD)
 
918,574
 
1,036,715
 
1,287,301
 
1,710,239
 
2,919,805
 
11,143,096
 
4,124,413
 

Izvor: PKS


Početkom 2017. godine Vlada Srbije, smanjila je stope PDV-a za drvne pelete i brikete sa 20% na 10%.

Na kraju 2016. godine6proizvodnjom agropeleta i agrobriketa bavilo se 5 preduzeća, od kojih većina koristi slamu od soje, pšenice, ječma i kukurozovinu. Procenjuje se da su ukupno instalisani kapaciteti aktivnih proizvođača agropeleta u Srbiji iznosili oko 40.000 tona i agrobriketa oko 8.000 tona .

Sve veća potražnja peleta na domaćem tržištu omogućila je da se osavremeni i unapredi i proizvodnja uređaja za sagorevanje čvrste biomase. Dolaskom renomiranih proizvođača opreme za individualno grejanje na biomasu, instalisanjem proizvodnih linija u Srbiji, ali i sve većim izvozom peći i kotlova domaćih proizvođača na zahtevno zapadno tržište, zaživelo je i unapređeno domaće tržište peći i kotlova na biomasu.

Logistika predstavlja jedan od ključnih preduslova za kvalitetno korišćenje biomase. Relativno niska cena sečke, oblovine i ogrevnog drveta (u odnosu na druge energente) može biti značajno opterećena cenom transporta. Većina studija ukazuje da biomasu u navedenim oblicima ne treba koristiti van radijusa od 20-50kilometara od mesta seče, jer postaje nekonkurentna drugim izvorima energije. Takođe, prilikom planiranja postrojenja na bimasu, neophodno je predvideti odgovarajući skladišni prostor, imajući u vidu da je biomasu poželjno dobro osušiti pre upotrebe, radi veće efikasnosti pri sagornjvanju. U mnogim slučajevima, pogotovo kod velikih sistema, upravo je problem logistike presudan faktor po pitanju izvodljivosti i isplativosti investicije. Primeri dobre prakse ukazuju da se dobrom organizacijom poslova ovaj problem može prevazići. Nepovoljan uticaj transporta na cenu moguće je minimizirati na dva načina, formiranjem regionalnih logističko-trgovinskih centara i/ili dobrom organizacijom kontigenta koji bi povećali radius isplative upotrebe biomase. Sa druge strane, dugoročno i precizno ugovaranje isporuke biomase korisnicima može rešiti problem prevelikih skladišta za biomasu. Iz tog razloga, organizovana berza biomase ima presudnu ulogu za masovnu primenu ovog energenta.

U 2011. godini Srbija je imala samo jedno biogasno postrojenje, a do sredine 2018. godine broj izgrađenih biogasnih elektarana je porastao na 13, ukupne instalisane snage 14,219MW i čak 9 elektrana, koje imaju status privremenog povlašćenog proizvođača ukupne instalisane snage 9,376MW7. Samo do avgusta 2018. godine ukupan kapacitet elektrana na biogas koje su stekle status ili privremeni status povlašćenog proizvođača je gotovo udvostručen u odnosu na kraj 2017. godine, što ukazuje da će kapacitet od 30MW predviđen Nacionalnim akcionim planom8 najverovatnije biti premašen i pre 2020. godine.

Tabela 4: Elektrane na biogas – sa povlašćenim i privremeno povlašćenim statusom (avgust 2018.g)
 


 
Privremeni status
 
Povlašćeni status
 
godina sticanja statusa
 
broj elektrana
 
nova instalisana snaga (MW)
 
broj elektrana
 
nova instalisana snaga (MW)
 
2010
 
0
 
0
 
0
 
0
 
2011
 
0
 
0
 
1
 
1.738
 
2012
 
0
 
0
 
3
 
2.624
 
2013
 
0
 
0
 
0
 
0
 
2014
 
0
 
0
 
1
 
0.500
 
2015
 
0
 
0
 
0
 
0
 
2016
 
1
 
0.635
 
4
 
5.470
 
2017
 
4
 
3.496
 
2
 
2.600
 
8.2018
 
6
 
5.245
 
2
 
1.287
 
UKUPNO
 
11
 
9.38
 
13
 
14.22
 






[1] Zakon o energetici ("Službeni glasnik RS", br. 145/2014)
 
[4] Izvor: Glavonjić B. 2018: Wood fuels market in Southeastern Europe, Verona, Italy
 
[5] Izvor PKS
 
[6] Izvor PKS
 
[7] Registar povlašćenih proizvođača Ministarstva rudarstva i energetike
 
[8] Nacionalni akcioni plan za korišćenje obnovljivih izvora energije (NAPOIE) („Službeni glasnik RS“, broj 53/2013)